Bila sam u autobusu, i na jednoj stanici u bus je usao stariji, sedi covek u svecanom odelu, i sa slikom u ruci. Htela sam da pridjem i pitam ga da li je on naslikao sliku, ili ju je kupio, ili ju je nosio nekome na poklon, ali nisam prisla. Do kraja puta autobusom sam razmisljala kakva bi njegova situacija mogla biti.
Prvo sto mi je palo na pamet bilo je da je on naslikao sliku i da je sada nosi nekome. Medjutim, starac je bio odeven u elegantno i, ocigledno, skupoceno odelo. Izgledao je ponosno. Da li umetnici tako izgledaju?
Mozda je on kupio sliku, i sada je nosi kuci? Gde ce je staviti iznad kauca, u svojoj raskosnoj dnevnoj sobi. Jer, covek koji nosi tako skupoceno odelo sigurno ima i skupocenu dnevnu sobu! Zamislila sam sliku na belom spanskom zidu, iznad komode od tamnog drveta, ispred koje je zlatna sofa. Ali hej, to je samo kreacija moje maste.
Poslednje o cemu sam razmisljala je kako slika izgleda upotpunjeno, i kako su boje savrseno uklopljene. Bilo mi je cudno da mi se toliko dopala na prvi pogled, jer kada pogledate detalje, mozete videti osobe koje nisu proporcionalne i koje sam ja mogla nacrtati kada sam imala 7 godina. Ali ta nemarnost na platnu je ono sto joj daje posebnost.
- M
No comments:
Post a Comment