{ jeste dug post, ali vredan je citanja svega mi hahah }
Znam, mnoge stvari koje su nam sada u 2017. godini potpuno normalne i bez kojih ne mozemo zamisliti svakodnevni zivot nisu postojale pre 10-20 godina. I nemam nameru da budem licemer i kazem da bih mogla da zivim bez interneta, mobilnih telefona i ostalih spravica - na kraju krajeva, studiram graficki dizajn, zivot mi se svodi na gledanje u kompjuter i radjenje projekata u raznim programima hahah ali ne mogu a da ne pomislim koliko je ljudima jednostavniji zivot bio ranije.
Sada svi konstantno imamo telefone u rukama. Sto nije potpuno losa stvar: gugl nam je na dohvat ruke, a gugl je ekvivalentan odgovoru na svako pitanje koje imamo (recept za neku vrstu hrane, problem iz matematike, cinjenicu iz istorije, nedoumicu bilo koje vrste...) na jutjubu mozemo da cujemo bilo koju pesmu koja nam se u tom trenutku slusa, mozemo da pozovemo bilo koju osobu, da proverimo da li je sve u redu ili da potvrdimo planove - da javimo da smo stigli na dogovoreno mesto u gradu; proverimo vremensku prognozu u bilo koje doba dana, i vidimo koliko ce stepeni biti bilo kog sata tog dana (a cak i nekoliko dana unapred!).
Ali isto tako, taj telefon u nama izaziva preveliku kolicinu ankscioznosti, hteli mi to da priznamo ili ne (zracenje necu ni da pominjem, to je tema sama po sebi!). Prvo, nema trenutka kada ne razmisljamo gde nam je telefon i da li smo ga izgubili negde - znate svi paniku koja proleti kroz nas kada ne mozemo da ga pronadjemo!
U svakom trenutku razmisljamo da li nam je neko poslao poruku, da li smo nekome `potrebni`. Konstantno nam je na umu instagram; koliko lajkova smo dobili na poslednjoj slici i da li je ta jedna osoba medju njima. Kada se fotografisemo, ne razmisljamo o uspomeni koju cuvamo, vec da li ce se uklapati u nas instagram feed. Necu da ulazim u pricu o twitter-u i snapchat-u - oni su kreirani da bismo drugim ljudima svakog dana pokazivali sta radimo, sta jedemo, sa kime se druzimo, o cemu razmisljamo, ... PRIVATNOSTI VISE NEMA. I sto je najgore, svima je to postalo sasvim normalno.
(Slika preuzeta sa interneta)
Tako da u vezi mnogih stvari zavidim ljudima koji su bili mladi pre ovih najnovijih tehnickih dostignuca. U nazivu sam napisala 80-te zato sto sam ja fan tih godina (muzike, nacina oblacenja, itd), ali samo zamislite zivot ranije:
Muziku ste mogli da slusate ili sa radija ili sa gramofona - ploce nisu bile jeftine, tako da ste kupovali samo vase omiljene umetnike, a kada na radiju naidje pesma koju volite, mnogo ste bili srecniji nego sada kada mozete pesmu da odslusate 60 puta za redom dok vam ne dosadi.
Niste slikali pedeset gotovo istih slika da biste odabrali one koje cete postaviti na instagram i fejsbuk - imali ste film sa odredjenim brojem fotografija koji ste stavljali u fotoaparat, i tek nakon par meseci, nakon sto ispucate sve slike mogli ste da ih izradite (s tim sto su kupovina filmova i izrada slika bili skupi, pa ste stedeli na skljocanju).
Kada vam se dopadne neki momak, niste bili u kontaktu 24 sata dnevno, vec ste mogli da se preko telefona dogovorite da izadjete, i zapravo pricate uzivo a ne preko poruka. A mislim da smo svi svesni da pricanje uzivo i pricanje preko poruka nije ista stvar uopste.
A sa drugaricama, odlazak na kafu se nije sastojao iz buljenja u telefon i slikanja selfija i kafe, kada stigne, vec je to bilo vreme kada ste razmenjivale novosti i razgovarale o raznim stvarima. Sada kada se sa nekim vidis na kafi nemas o cemu da pricas - vec ste sve rekle preko whatsapp-a.
O da, ljudi su zapravo citali knjige nekada, cisto da bi se zabavili a ne jer moraju. Na tv-u je bilo par kanala sa, uglavnom, dosadnim sadrzajem tako da su ljudi morali da nadju druge zanimacije.
A da li treba pomenuti modnu groznicu koja trenutno hara svetom? Naravno, ljudima je uvek bio bitan izgled i odeca, ali tek u poslednjih deceniju-dve su poceli da se pojavljuju ogromni molovi tj soping centri. gde ljudi kupuju masivne kolicine gardarobe, i to cesto. Izvinite, nisam sigurna da shvatam zasto je za jedan obican zivot potrebno 365 razlicitih kombinacija odece godisnje?
Jednostavno, mislim da su ranije ljudi mnogo vise cenili i uzivali u zivotu. Nisu imali ovaj brzi zivot koji svi mi vodimo sada. I vodili su stvarni zivot, ne onlajn zivot. Sada kao da svako ima po dva zivota. Kako jedna osoba da ostane normalna a da mora da razmislja o sebi u stvarnom i u onlajn zivotu?!
- M
No comments:
Post a Comment